Prostorne promjene na područjima iskopavanja mogu dovesti do stvaranja razvojnih zona za biljke i životinje. Ove zone su različite starosti, imaju različite strukture i usko su vezane jedna za drugu (uzastopne zone). Kad god se minerali ponovo iskopavaju iz jednog od ovih područja, na drugom se mjestu već razvila zamjena. Staništa zbog toga zajedno sa svojim biljkama i životinjama na koje utiče iskopavanje i koja su nastala kao rezultat iskopavanja „putuju“ unutar područja iskopavanja. Ove uzastopne zone koje se stalno ponovo razvijaju nazivaju se putujuća staništa.

Putujuća staništa omogućavaju razvoj velikih strukturalnih raznolikosti što omogućava rijetkim biljnim i životinjskim vrstama da se smjeste na određenom području. Plitki, privremene nakupine vode bez vegetacije ili tragovi od teških kamiona, koji se mogu pojaviti unutar veoma kratkog vremenskog perioda tokom procesa iskopavanja tipična su putujuća staništa za neke amfibije kao što je Žuti mukač ili Zelena krastača. Tokom trajanja iskopavanja Kulik slijepčić će se sa zadovoljstvom smjestiti na prostranom području stijena, šljunka ili nekultivisanog tla na kojem gotovo da nema vegetacije pod uslovom da je u blizini barem privremeno nakupina vode.